Pavao Cajzek (1923.-1999.) za sebe je govorio da nije ni kroničar, ni svjedok vremena, već novinar-fotoreporter koji je nastojao pošteno raditi svoj posao.
Možda je dokaz njegove skromnosti i to što u 35 godina aktivnog profesionalnog bavljenja fotografijom nije imao nijednu samostalnu izložbu, premda su mu slike uvrštavane u brojne skupne izložbe. Tek 1994., u sklopu proslave 900. obljetnice grada Zagreba, postavljena mu je samostalna izložba "Priča o Zagrebu, snimio Pavao Cajzek".
Neosporno je značenje Cajzekove fotografije za kroniku Zagreba. Samozatajnost kojom je pristupao svome okruženju toj je kronici i dala nepretenciozne dokumente, ono svakidašnje u doslovnom smislu riječi, ono što bi fotograf ekshibicionist svakako smatrao nedostojnim svoga pogleda. Jednostavno je sudoživljavao život.
Cajzek posjeduje taj, kod fotografa, rijetki osjećaj. U svojoj dugogodišnjoj djelatnosti novinskog reportera, kojeg redakcija šalje na zadatke – on je istodobno za sebe, iz vlastitih dubljih pobuda, snimao život sugrađana, prolaznike na ulicama, melankolične vedute Zagreba, periferiju i siromahe. Tako je danas, zahvaljujući upravo toj strani njegove ličnosti, sačuvana slika stvarnog života iz ne tako davne prošlosti.